| Pred zoru je sa njine strane obično muk
|
| Pod velom magle zvecka osmi kozački puk
|
| I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest
|
| U inat ću i ovo pismo poslati
|
| Znam: «ime i adresa nisu poznati»
|
| Dok tikvan-poštar ne skonta
|
| Ko to čeka sa fronta, kakvu dobru vest
|
| I tek da znaš, ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije
|
| Al' mira ni čas, sve živo pali na nas
|
| Fotograf jedini metkove špara
|
| Oberst kao lud olovo rasipa
|
| Fotograf jedva katkad okine sa nasipa
|
| Na nadošloj Visli, se soldati stisli
|
| I svima su nam pomisli, daleko
|
| U sumrak je sa njine strane obično žal
|
| Zatuži ađinokaja ko ranjeni ždral
|
| Al' postane krotka kad drmne je votka, onako «na belo»
|
| Pod mojom šapkom lavovi se baškare
|
| U snu mi pleteš beli šal za maškare
|
| Sva se pobrka pređa
|
| Kad te obgrlim s' leđa, kao violončelo
|
| I tek da znaš, mesec u žici je
|
| Zvone na večernje zvona Galicije
|
| I neka mi to ne uzme nebo za zlo
|
| Al' ti si jedino čemu se molim
|
| Brinuću već ja, nemoj ti brinuti
|
| Ma, da sam 'teo, već sam stoput mogo ginuti
|
| Dok otiče Visla, natraške, van smisla
|
| I kreću jata pokisla, Daleko |