| Evo me noći, stara prijateljice
|
| Opet njoj ću poći, niz duge puste ulice
|
| Tamo gdje strahovi prestaju, obraz mi grije njen dlan
|
| Na njemu moje usne nestaju, beskrajno sam, uzdah joj znam
|
| Časti me noći, stara prijateljice
|
| U čašu natoči, žudnju da mi slomije
|
| Zar nisam dovoljno gubio, tko će izmjeriti bol
|
| Do očaja ljubio, namjerno bježao, da bih se vraćao
|
| Opet mi se budi tuga, tuga najveća
|
| Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica
|
| Koga sad joj srce voli, kaži nek' još jače voli
|
| Idemo do dna, tuga ti i ja
|
| Pozdravljam te noći, stara prijateljice
|
| I ovaj krug će proći, neće stić' me kajanje
|
| Šta je ovo proljeće, spram nježnih godina
|
| Poziv njen me pokreće, čak i sa dna, isto izgleda
|
| Opet mi se budi tuga, tuga najveća
|
| Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica
|
| Koga sad joj srce voli, kaži nek' još jače voli
|
| Idemo do dna, tuga ti i ja
|
| Opet mi se budi tuga, tuga najveća
|
| Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica
|
| Koga sad joj srce voli, kaži nek' još jače voli
|
| Idemo do dna, tuga ti i ja
|
| Tuga ti i ja. |
| Tuga ti i ja
|
| Tuga ti i ja. |
| Tuga ti i ja
|
| Tuga ti i ja. |
| Tuga ti i ja
|
| Tuga ti i ja… |