| Čim došla je i prošla, meni pade na um: |
| Hej, to je moj par! |
| I prvi put je vidim, ali poznajem nju |
| Sasvim lucidna stvar |
| Gde je to živela? Gde se to skrivala? |
| Što je nisam video pre? |
| Koga je ljubila, koga je snivala? |
| Nekakve folere — mrzim ih sve! |
| Poručuje kampari, mirno povlači dim |
| Lupka čašom o šank |
| Okrenula se karta, sad sam načisto s' tim |
| Ona sad drži bank |
| Sva elegantna, tanka i mistična |
| Da’l pri hodu i dotiče pod |
| Sve mi to liči na Pjotra Ilića |
| Priču o jezeru, o dobru i zlu |
| Hajde povedi me, Crni Labude |
| Ja sam slutio da ćeš doći! |
| Daj, poljubi me i pogubi me |
| Sad sam spreman, sad mogu poći |
| Upućuje mi pogled kao dodir na tren |
| Hej, al' tren jako dug |
| Znam, prob’o sam sve i sad sam konačno njen |
| Ona zatvara krug |
| Ona je drukčija, s' njom nema šmekanja |
| I mnogo bolje, nosi moj stil |
| To nije putnica, za listu čekanja |
| Čim se spakuje, startuje već |
| Trošio sam život kao šećerni štap |
| Hej, sladak i lep |
| I šarao i varao i stvarao bol |
| Vuk’o vraga za rep |
| Ti nosiš račun za sve te zablude |
| Na tvome vratu vidim svoj krst |
| Ja sam te čekao, moj Crni Labude |
| Još od ko zna kad, pođimo sad |
| Daj, dotuci me, Crni Labude |
| I ne štedi me ove noći |
| Hajde, vodi me, oslobodi me |
| Svi to moramo jednom proći, bar nekad |